Rekordne cijene emisija CO2 industriji koče ‘zelena’ ulaganja

Težak teret Ove godine cijena porasla više od 50% što znatno podiže troškove proizvodnje

Da snažan rast cijena CO2 emisija predstavlja niz problema za većinu proizvodnih sektora potvrđuju u Petrokemiji i Nexeu

Povećane ambicije Europske unije vezane uz klimatske ciljeve, posebice one koji se odnose na smanjenje neto emisija stakleničkih plinova, za mnoge proizvodne sektore i industrije danas su praćene više nego opipljivim “nuspojavama” s negativnim odrazom na poslovne rezultate.

Jedna od tih nuspojava je rast cijena raznih sirovina, od metala do poljoprivrede, a on je, pak, nemalo potaknut snažnim rastom cijena tzv. emisijskih jedinica CO2 (EUA). S oko 25 eura početkom prošle godine, cijena im je nakon pandemijskog šoka bila pala, ali je 2020. zaključena godišnjim rastom od gotovo 30 posto, na 32 eura. No, ove je godine porasla za dodatnih više od 50 posto, na 50ak eura, što je rekordna razina od uvođenja te regulative. Za kompanije koje su svojim profilom onečišćivači i kao takve su upućene na obvezu kupovanja dozvola za te emisije njihov rast cijena može se iščitati i u kvartalnim financijskim izvješćima.

U Petrokemiji, primjerice, upravo su cijene naknada za emisije CO2 dale i najjači pečat financijskom rezultatu u odnosu na prošlu godinu.

Dok je 13postotni pad prihoda na razini Grupe (na 490 milijuna kuna) umnogome posljedica remonta proizvodnih postrojenja početkom godine, pad operativne i neto dobiti objašnjava se velikim dijelom upravo cijenama emisijskih jedinica CO2, iako su u odnosu na lanjski prvi kvartal porasle i cijene prirodnog plina (u prosjeku 18 prema 10,6 eura/MWh).

“Negativan utjecaj jednokratnih stavki vezanih uz vrijednosno usklađivanje obveza za naknade na emisije CO2 na EBITDA, operativnu i neto dobit iznosio je u prva tri mjeseca ove godine 50 milijuna kuna, dok je u prvom tromjesečju 2020. na toj stavci zabilježen pozitivan utjecaj na razini 19 milijuna kuna”, istaknuo je u komentaru rezultata predsjednik Uprave Petrokemije Davor Žmegač.

Ukupni negativni utjecaji (računajući i cijene prirodnog plina) samo su djelomično ublaženi većim prodajnim cijenama mineralnih gnojiva te provedenim mjerama učinkovitosti, kaže. Prema dosadašnjim kalkulacijama, a one još nisu konačne, do kraja ove godine u Petrokemiji računaju da će trebati kupiti oko 250.000 emisijskih jedinica (EUA). A s obzirom na snažan rast cijena to će, kažu, sasvim sigurno utjecati na troškovnu stranu poslovnog plana kompanije za 2021. godinu.

Spomenute troškove ima i većina konkurenata Petrokemije, ali uvoz roba s tržišta koja nisu u EU i nemaju CO2 regulativu bitno narušava korektnu tržišnu utakmicu u Europskoj uniji, kažu. U svakom slučaju, u kutinskoj kompaniji kao neminovnost ističu investicijski ciklus s ciljem smanjivanja emisija CO2 i prelaska na zelenu energiju. Jer, jer veliki proizvođači iz Norveške, Danske, Njemačke i drugih zemalja ubrzano prelaze na nove održive i zelene tehnologije.

Tu tranziciju, međutim, aktualni rast cijena EUA mnogima prilično otežava. Pritom im je slaba utjeha to što uzlaznu cjenovnu putanju, prema mnogima, danas dijelom potiče i to što se na ETS tržište (EU platforma za trgovanje CO2 emisijskim jedinicama) uključuje i sve više financijskih igrača koji sami nisu obveznici njihove kupnje, već ih vide kao dobru investiciju s perspektivom daljnjeg rasta cijene u dogledno vrijeme.

“Povećanje cijena CO2 emisija (EUA) na rekordne razine predstavlja niz problema za većinu proizvodnih sektora diljem Europske unije i s aspekta profitabilnosti i s aspekta novčane pozicije”, objašnjava Ivana Čehulić, članica Uprave Nexe grupe za financije.

32

eura bila je cijena emisijskih jedinica CO2 na kraju 2020., a sada iznad 50 50

milijuna kuna ‘težio’ je u I. kvartalu negativan utjecaj na dobit Petrokemije