Poslovni dnevnik

Cijena bi do kraja godine mogla skočiti na 65 eura po jedinici, neki spekuliraju i 100

Izazov za EU I bez drastičnog poskupljenja, otvara se pitanje konkurentnosti naspram onih koji nemaju strogu regulaciju

To, dodaje, istovremeno otežava ulaganje u nove tehnologije potrebne da bi se omogućila tranzicija proizvodnih pogona na tehnologije s niskim udjelom ugljika. Jer, to su, objašnjava Čehulić, izuzetno visoka ulaganja koja zahtijevaju velik angažman novčanih sredstava. S obzirom na sirovine i gorivo koje se koristi u proizvodnji cementa i drugih građevinskih materijala, i Nexe je upućen na značajne obveze u smislu količina emisije CO2.

Nasuprot tome, u slučaju Hrvatske elektroprivrede, kao daleko većeg i složenijeg sustava, trošak nabave emisijskih jeugljičnog dioksida u strukturi ukupnih poslovnih rashoda iznosi oko 3,7%, pa ne očekuju ni značajan utjecaj eventualnog dodatnog porasta cijena emisijskih jedinica na poslovne rezultate HEP Grupe u 2021. Od porasta cijena emisijskih jedinica i energenata štite se, kažu, “ugovaranjem unaprijed dijela potrebnih količina kao i optimiranjem izvora električne energije diverzificiranog proizvodnog miksa uvažavajući te trendove”. Ipak, s obzirom na Zakon o klimi predstavljen od strane Europskog parlamenta te postavljanje novog cilja smanjenja CO2 emisija do 2030. od 57%, odnosno predviđanje istog Zakona za postizanje klimatske neutralnosti do 2050., onečišćenja iz proizvodnje u sljedećih će 10 godina sigurno biti jedan od najvećih izazova za cijelu Europsku uniju, pa tako i za Hrvatsku i njezin proizvodni sektor. Slijedom svega, cijene emisija CO2 i u nastavku godine vjerojatno će rasti, smatra Čehulić. Neka predviđanja, dodaje, već sugeriraju da bi do kraja godine mogle biti čak 65 eura po jedinici. A postoje i špekulacije pojedinih “hedge fondova” koji špekuliraju i o cijeni od 100 eura. Čak i dase ne dogodi toliki rast, troškovi odnosno obveze kojima podliježu proizvodne kompanije iz EU nameću i pitanje cjenovne konkurentnosti u odnosu na one koje nemaju takve regulatorne zahtjeve. Za EU u cjelini pridinica tom se uglavnom gleda na druge globalne sile, ali za pojedine domaće proizvođače to je i pitanje konkurenata iz susjednih država nečlanica. Kako bi osigurala jednake uvjete za svoje proizvođače, Unija planira uvesti “carbon border adjustment mechanism”, vrstu naknade na uvoz određenih roba prilikom čije se proizvodnje emitira velika količina CO2 emisija. No, kako kaže Čehulić, ta naknada planira se uvesti tek početkom 2023. Istovremeno, postavlja se pitanje na koji će način EU riješiti problem izvoznika iz EU, tj. onih proizvođača u rubnim zemljama Unije.

“Povećanje cijena emisija CO2 utječe na smanjenje konkurentnosti takvih EU proizvođasmanjenje ča, pa je ključno na koji će način EU pristupiti kompenziranju negativnog utjecaja cijena emisija CO2 na konkurentnost tih izvoznika”, zaključuje naša sugovornica. Kad je pak riječ o nelojalnoj konkurenciji, EK brinu i drugi oblici narušavanja tržišne utakmice od strane “trećih zemalja”. Ovaj tjedan EK je tako predložio novu uredbu s fokusom na pitanje “stranih” subvencija na jedinstvenom tržištu. To je slučaj s npr. subvencijama kroz beskamatne zajmove i druga financiranja ispod tržišnih uvjeta, kao i državnim jamstvima, sporazumima s nultom poreznom stopom ili izravnim bespovratnim sredstvima. Očekivano, najviše tih primjera odnosi se na Kinu. ❖

Aktualno

hr-hr

2021-05-07T07:00:00.0000000Z

2021-05-07T07:00:00.0000000Z

https://poslovni-dnevnik.pressreader.com/article/281543703795269

Vecernji List