Godinama su na burzi jer su se školovali za zanimanja koja nisu tražena na tržištu

Potrebno je u skladu s tržištem rada osmišljavati nove strukovne kurikulume

Iako broj studenata s invaliditeom raste i dalje je problem nedostatna osobna asistencija i asistencija u studentskim domovima

Na hrvatskom zavodu za zapošljavanje registrirano je više od 6000 nezaposlenih osoba s invaliditetom, što je 4 posto ukupno nezaposlenih u evidenciji Zavoda. Većina nezaposlenih osoba s invaliditetom ima završenu srednju školu (76,7%), a 5,5 posto njih ima više ili visoko (177) obrazovanje. Prema djelatnosti zaposlenja, najviše ih se preko Zavoda u 2020. godini zaposlilo u prerađivačkoj industriji (19,2%), zatim u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (11,5%) te javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju (11%). Koji su glavni razlozi nezaposlenosti, koliko stupanj i vrsta edukacije utječu na nju, upitali smo Anku Slonjšak, pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom.

Predrasude i dalje prisutne

“Kada govorimo o tržišnom zapošljavanju, svaka osoba, pa tako i osoba s invaliditetom, mora imati kompetencije za određeni posao. U tom smislu itekako je bitno da se osobe s invaliditetom obrazuju za zanimanja koja su tražena na otvorenom tržištu rada. Imamo situaciju da mladi s invaliditetom često godinama budu u evidenciji nezaposlenih zato što nemaju odgovarajuće obrazovanje i vještine pa stoga nisu konkurentni na tržištu” ističe pravobraniteljica na čiju adresu i dalje pristižu pritužbe koje ukazuju na to da se osobe s invaliditetom nažalost i dalje suočavaju s predrasudama prema invaliditetu u postupcima zapošljavanja, pa jedan od razloga nezaposlenosti leži i u tome.

“Česti su slučajevi u praksi u kojima se osoba s invaliditetom koja udovoljava svim natječajnim uvjetima, posjeduje traženo znanje, iskustvo i vještine natječe za posao, međutim, jedina tema razgovora s komisijom je invaliditet. Ovdje je riječ o diskriminaciji i pogrešnim stavovima da invaliditet predstavlja zapreku za rad. Unatoč institucionalnom i zakonodavnom okviru podrške koji je poslodavcima na raspolaganju te mogućnostima financiranja razumne prilagodbe, društvo kroz rad svojih institucija mora uložiti dodatne napore radi podizanja razine svijesti o vrijednosti radnog potencijala osoba s invaliditetom”, kaže Anka Slonjšak čije je Ured u suradnji s HGKom i HUPom četiri godine održavao niz stručnih radionica diljem zemlje za poslodavce upravo na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom, kako bi se, između ostaloga, uklonilo predrasude i potaknulo ih da upoznaju osobe s invaliditetom kroz njihove sposobnosti.

“Zaposlena osoba s invaliditetom svojim znanjem, vještinama i doprinosom na radnom mjestu na najbolji mogući način ruši predrasude i ako poslodavac zaposli samo jednu osobu, ona otvara vrata i drugim osobama s invaliditetom”, ističe pravobraniteljica koju smo upitali i imaju li osobe s invaliditetom u praksi jednake mogućnosti za obrazovanje kao ostali.

Teško ostvaruju potencijal

“U tom cilju moraju biti stvoreni i određeni uvjeti odnosno potpore i razumne prilagodbe kako bi se stvorili uvjeti za jednake mogućnosti njihovog obrazovanja i konačan cilj aktivno uključivanja u društvo kao i svih drugih. Kada govorimo o razumnim prilagodbama govorimo o uklanjanju arhitektonskih barijera, asistivnoj i pomoćnoj tehnologiji, pomoćnicima u nastavi/asistentima, osobnim asistentima, stručnim komunikacijskim posrednicima, potrebnim stručnjacima, individualiziranim postupcima i primjerenim programima odgoja i obrazovanja, prilagođeni prijevoz i slično. Teškoća u razvoju, odnosno invaliditet samo je jedna njihova osobina, a kao i svi ostali imaju određene vještine i kako smo rekli talente, sposobnosti i interese za određena zanimanja i mogu dati svoj doprinos društvu kao i svi ostali”, kaže pravobraniteljica i ističe kako je stupanj svijesti o tome puno viši u odnosu na prošlost i velikom broju učenika s teškoćama u razvoju/osobama s invaliditetom obrazovanje je dostupno, ali još uvijek zbog neznanja postoje određene predrasude odnosno izostanak potrebne potpore koje ponekad koče njihovo obrazovanje, te oni ne razvijaju svoj maksimalni potencijal niti se otkrije njihov maksimalni potencijal. “Potrebno

posto

Ograničene mogućnosti izbora

Često određeni broj osoba s invaliditetom ne ostvari pravo upisa u navedenim rokovima ili se upišu u zanimanja koja ne žele